LJUBAVNA LIRIKA HRVATSKE RENESANSE - H. LUČIĆ, Š. MANČETIĆ, M. VETRANOVIĆ

 

- renesansa u hrvatskoj opčenito je bila u XV. i XVI. st.
- ova vrsta lirike slijedi Petrarrcu kao uzor pa govorimo o Petrararhističokoj ili trubadurskoj lirici
- postoje elementi koji su zajednički ovoj lirici, a to su opisi fizičke ljepote, neuzvraćene ljubavi, ljubavna čežnja i ljubavni nemir
- to pokazuje poezija Šiška Mančetića

 

Hanibal Lučić
- plemić rođen na otoku Hvaru, humanistički obrazovan, pisac ljubavne lirike i prve hrvatske drame (Robinja)

Jur nijedna na svit vila
- ova pjesma tipična je Petrarhistička u kojoj pjesnik svoju gospođu opisuje kao vilu
- u prikazivnju ljepote služi se usporedbama koje u velikoj mjeri podsjećaju na usporedbe uzete iz narodne pjesme
- pjesnik želi da ovu ljepotu učini vječnom, neprolaznom
- renesansna obilježja ove pjesme možemo zamjetiti u sljedećem
1) opis stvarne ovozemaljske ljepote
2) divljenje ljepoti kao općoj ljepoti života, prirode i umjetnosti u širokom smislu
3) strofe su od 8 stihova, a stihovi su osmerci

 

Šiško Mančetić
- podrijetlom plemić, sa 20.g. ulazi u politiku (član Mladog Vijeća) umro je u 70.g. od kuge
- pjesme su mu skupljene u zborniku Nikše Ranjine

Prvi pogled
- pjesik je opsednut fizičkom ljepotom koja ga podsjeća na nešto nestvarno, ljepotu vile
- motivi su iz prirode konkretno proljeća koje je ovdje personificirano, a znaći buđenje prirode = buđenje ljubavi
- bol, tuga i čežnja nastaju u trenutku kad njegova gospođa odlazi
- stih je dvanesterac, a rima dvostruka
- i u pjesništu i u slikarstu ženska ljepota se vrlo često prikazuje što potvrđuje da u vrijeme renesansne umjetnosti ističu sve ljepote zemaljskog života

 

Mavro Vetranović
- hrvatski pjesnik renesanse koji uvodi u hrvatsko pjesništvo ovog razdoblja novu tematiku i pjesnički izraz
- pisac je pjesama, drame i epskih djela
- bio je svećenik, benediktinac i svoj je život proveo uglavnom diljem Dalmacije u samostanima
- pjesme su mu misaone, religijske i satirične, manj broj je bio pokladnih pjesmi

Moja Plavca
- pisana je alegorijski, misaona pjesma
- pjesma Moja Plavca unosi prvi put u renesansnu književnost misaonu tematiku, a što se tiče alegorijskog izraza pjesmu možemo tumačiti na 2. načina
- u cijeloj pjesmi prikazan je pjesnikov alegorijski život odnosno nevolje sa kojima se u životu susretao pa je to pjesma iskaz osobnog života
- život je bio put teškoća, neprilika i umora od svega toga, pjesnik prikazuje želju da se smiri u smrti
- govori i o svom pjesničkom radu kojem je posvetio svoj život i poziva Boga kao svjedoka koji jedini zna koliko je uložio truda u svoj književni rad
- raspoložen je prema "zlim kršćanima" buduči da su u svom životu činili suprotno čemu su prisegnuli
- zbog toga priziva sudnji dan kad će svi zli na ovom svijetu biti kažnjeni
- životni put je put po uzburkanom moru punom razočaranja u ljude, a sve to u njemu budi osječaj samoće, napuštenosti i tome slično
- logičan je izlaz u traženju smrti kao jedinom miru mogućem

 

<Natrag