JEZIČNI SUSTAVI I JEZIČNI ZNAK
-seimologija - znanost koja se bavi znakovima i sustavima znakova
-jezik -sustav jezičnih znakova
-sustav konvencionalnih (dogovorenih) znakova koji služe za sporazumjevanje
-hiperonim - nadređena riječ (npr. životinja)
-toponim - podređena riječ (npr. pas)
-kohiponim - supodređena riječ (npr. pudlica)
-jezik služi za sporazumjevanje pa je zbog tog komunikacijski sustav
-jezik kao apstraktan izvor znakova ostvaruje se u govoru
-govor je konkretno ostvarenje jezika do kojeg dolazi kada govornik želi što priopćiti slušatelju
-jezik se sastoji po popisa (riječnika) i propisa (gramatike)
-riječnik -popis jezičnih znakova
-gramatika - skup pravila koja dopuštaju kombiniranje tih znakova
-jezični znak je složen i sastoji se od označenika (označenoga) i označioca (označitelja)
-označenik -dio jezičnog znaka koji izražava njegovo značenje
-označilac -dio jezičnog znaka koji se sastoji on slijeda glasova koji tvore morfem, riječ ili skup riječi
-veza između označenika i označioca je prozvoljna
-leksem - riječ
-leksik (riječnik)—ukupnost riječi jednog jezika
-po stupnju određenog svojeg značenja riječi se djele na punoznačne riječi (punoznačnice) ili nepunoznačne riječi (nepunoznačnice)
-punoznačne riječi -imaju leksičko i gramatičko značenje
-punoznačne riječi -imaju samo gramatičko značenje
-lingvistika ili jezikoslovlje - znanost koja proučava jezik
-leksikologija -jezikoslovna grana koja ne proučava riječi samo kao opis leksičkih jedinica, već proučava i odnose među tim jedinicama
-leksikografija - bavi se rječnicima
-semantika -proučava značenje pa se djelomično preklapa sa leksikologijom